Interesantno je kako kompleksna stvarnost može lako postati još kompleksnija i to diljem planete. Nismo se ovakvoj godini nadali, verovatno ni zamišljali da nam se nešto poput pandemije može desiti, posledično, nismo razvijali strategije šta ako i bar u mislima bili pripremljeni na ovo što živimo već skoro godinu dana. Dugoročni planovi su revidirani, a na kratak rok smo i prestali da planiramo. Neizvesnost je ono što je obeležilo godinu za nama. Sada je izvesno da će biti neizvesno, zar ne?
Tu je da ostane. Kriza je samo ubrzala razvoj, lakše smo se usuđivali da pogrešimo, probali smo i prepustili se talasu. Škola je online. Đaci su, bez obzira na igrice, društvene mreže i slične razbibrige, i mnogo sati pred ekranima, usvojili ipak nove navike. Online bonton? A oni su budućnost. Slobodniji smo i sigurniji u korišćenju digitalnih servisa, plaćanja, da se sad i namirnice kupuju online. Možda i dalje volimo da pipnemo i pomirišemo, ali sad učimo da kliknemo i pokupimo.
Ko nije, treba da krene ovim putem. Nije lako, al kad, ako ne sad.
Inspiracija je crtani film – o emocijama. Da, mnogo više vremena i boravimo kod kuće. Mnogoooo više. Usmereni smo na sebe i ukućane, i upoznajemo se. Neki se razvode, a neki čekaju bebe. Brinemo. Tugujemo. Učimo da se radujemo malim stvarima. Redefinišemo. Pitamo se šta nam je važno, ko nam je važan. Ko smo u svojoj suštini. Nedostaje nam zagrljaj, da upoznamo nove ljude, spontana okupljanja i druženja. Koncerti, izlasci, putovanja.
Ako polovini populacije nedostaje vera u ljude, kako li je sa brendovima? Podržite. Osnažite. Olakšajte. Pokažite i vi svoje strahove.
Nove okolnosti su uticale na razvoj određenih servisa koji su kod nas bili u povoju. Aplikacije za dostavu, pre svega hrane, ali i namirnica, lekova, kozmetike su novi kanal u razvoju, sa visokim rastom baš zbog situacije. Poslužili su da bi se premostila ograničenja (npr. radnog vremena), a potrošači su (bili) u prilici da deo iskustva iz restorana prenesu u svoje domove. Ono što je dodatno važno, a čini se da je tu i da ostane, je praktičnost ovih servisa - štede vreme i olakšavaju izbore, pa time imaju potencijal i da ih više koristimo.
Mogli smo čitati da priroda uzvraća udarac, ali i da joj malo treba da se obnovi. U periodu vanrednog stanja, kada je sve stalo, pojaviše se delfini u Jadranu, ribe u Veneciji, videše se Himalaji.. Da li je ta lekcija naučena, ili ipak nije? Kad vetrovi ne duvaju, da li u našem glavnom gradu može da se diše? A šta je sa održivim poslovanjem, razvojem, modom? Trebalo bi da se svako od nas zapita o ulozi, kako svojim ponašanjem utiče, pa da se menja i pozitivno utiče na budućnosti. Podrška lokalnim brendovima, proizvođačima, zajednici. Isti je proces i za brendove. Odgovorni prema budućnosti, koliko god da smo slabe kupovne moći.