Da vam je neko pre kovid ere rekao da “više ništa neće biti isto” i da ćemo morati da se odreknemo uljuljkane svakodnevice koju tako čvrsto držimo u rukama, jer nam je dobro poznata i valjano smo se navikli na nju, grohotom biste se nasmejali uz opasku – e, sad ozbiljno, šta ima još kod tebe osim teoretisanja o distopijskoj / utopiskoj budućnosti. U istorijskom kontekstu dve godine su ništa, tačkica u svemiru, ali za čovečanstvo i konkretno za filmsku i televizijsku industriju bile su… pa, teško je reći kamen spoticanja, ali pre će biti ozbiljna prekretnica koja je iz temelja srušiila sve korporativne toteme kako i na koji način se servira sadržaj. Glavni krivac? Njeno grozičanstvo – kovid.
Jedna od najvećih promena, čiji su put utrli WarnerBros i Warner Media sa HBO Max-om, a potom i Universal sa svojim filmovima za vreme kovida sredinom 2019, je debitovanje bioskopskih hitova paralelno na striming servisima i bioskopima. Koncept blokbastera je ispario u tankom vazduh. Evo, već dve godine ravno zaista nismo videli naslov zbog kojeg su ljudi govorili – obavezno ga pogledaj u bioskopu. Osim ako je “Toma” u pitanju, ali čak i to ostvarenje je brzinom svetlosti završilo na domaćem striming servisu, a potom i premijerno prikazan na nacionalnoj frekvenciji. Da li je bilo vredno sedeti u prepunom bioskopu i potencijalno rizikovati? Zavisi koga pitate.
Ali, jedno pitanje je uobičajeno, a i vrlo zanimljivo za odgovoriti. Šta će biti sa serijama i filmovima u 2022. godini, a bogami i u godinama posle nje?
Srbija koja je kao onaj lik što dođe poslednji na žurku, a već svi krenuli kućama, te tek u 2022. godini hvata striming zamah. Sve veći broj ljudi se odriče ilegalnog gledanja jer su Netflix, HBO, Amazon Prime manje-više pokrili mejnstrim želje publike, a ne iziskuju ogromna mesečna izdavanja.
I dok svuda u svetu korisnici imaju pregršt izbora, mi smo još uvek na gore pomenutom svetom trojstvu. Ali to će se promeniti baš ove godine. Pored velike tranzicije sa HBO Go na HBO Max, Srbiju očekuje potencijalni dolazak Disney+, dok je Sky Showtime uveliko potvrdio da se debitovanje servisa približava. Apple TV+, koji generalno nije zainteresovan za ove prostore, najverovatnije će ove ili sledeće biti još jedan dodatak digitalnog kataloga. Dakle, kada se servisi “natovare” na jednom mestu boriće se za vaš novac, sadržajem i uvođenjem obaveznog titlovanja.
Smanjenje minutaže epizoda i trajanje sezona je trend koji se nazire godinama unazad, a sada je sve prisutniji, pre svega u svetu serija. Ne tako davno jedna sezona imala je od 20 do 24 epizode. Danas serije imaju plafon 10 epizoda po sezoni i vremenski traju sve kraće. Mini-serije biće sve popularniji koncept i sve češće ćemo viđati naslove čije epizode traju ispod 20 minuta, što je Netflix već nekoliko puta pokušao sa serijama “Special” i “Bonding”.
Ovaj trend je direktna posledica sledećeg.
Hiperprodukcija. Jedna reč od koje autore analiza, recenzija i generalno ljude zainteresovane za svet serija i filmova izaziva nepodnošljiv napad migrene. Snimanje serija postao je unosan biznis, pa se snima sve više i sve češće, što je nužno dovelo do problema da je kvantitet važniji od kvaliteta ili ona još čuvenija forma ispred sadržaja.
S obzirom na to da su filmski radnici pronašli način da rade i uslovima pandemije samo ove godine najavljeno je preko 150 serija, a u ovaj broj nisu uračunati naslovi koji stižu iz Evrope, Skandinavije, Koreje,…
Ko sve stigne da pogleda, samo nek javi da mu je dobro.
Blokbasteri postaće retka sorta koja će se svesti na nekoliko naslova godišnje. Otprilike, od tri do pet maksimalno. Upravo zbog sve veće prisutnosti striminga i zato što publika ima sve manju želju da ide do bioskopske sale i radije će sačekati da ga pogleda kod kuće.
Postalo je više nego jasno da jedini tip filma koji može da okupi veliki broj ljudi na bioskopskim blagajnama je o nekom stripskom junaku. Dakle, Betmeni, Spajdermeni, Marvelovci su ti na koje će se fokusirati bioskopska poseta, ali i promotivne kampanje. Sve ostalo, kako je uveliko najavljeno, imaće čuveni “bioskopski prozor”. Odnosno film debituje u bioskopu i ako je dobra poseta ostaje 45 dana na repertoaru, posle čega ide na striming servis, a ako je mala zainteresovanost automatski prelazi na VOD (video na zahtev – direktna kupovina ili rentiranje) ili striming. Pre kovid ere, filmovi su ostajali “zaključani” i po osam meseci pre nego što se pojave na VODu.
Nažalost, šanse nisu na strani domaće produkcije, ali nakon što je film “Nečista krv” završio na Netflixu, verovatno će se ove godine dogoditi da se još neki naslov dokopa ove vrste promocije. Međutim, nešto drugo će biti sigurno popularnije kod nas.
Jedno od češćih pitanja koje dobijam poslednjih godina je – zašto nema domaćih serija i filmova na nekom od servisa. Iako je u pitanju komplikovana priča o licenciranju i kako koji servis funkcioniše, šanse postaju sve veće da ćemo ove, ali i narednih godina sve češće viđati da se kablovski operateri bore za korisnike time što će na svojim platformama nuditi sve više domaćeg sadržaja.
I za kraj nešto jako važno, što se već uveliko primećuje. Odlazak gledanja linearne televizije u prošlost. Opet, ne baš tako davno piplmetar je bio najvažnija stvar na planeti, a danas sve domaće televizije interesuje, pored direktnog gledanja, koliko je ljudi vratilo unazad određeni program (pre svega serije i filmove koji su debitovali).
Ako uzmemo u obzir da ljudi vole izbor i da slobodnog vremena imaju sve manje, sigurno niko neće trčati s posla da bi pogledao novu epizodu nekog domaćeg sadržaja, već će uveče natenane kada se odmori i konačno predahne da “premota” i pogleda je u miru, pred spavanje.
Promene koje se događaju postaće još veće i još, uslovno rečeno, agresivnije kako vreme bude prolazilo, a opisane će se najviše nazirati ove godine, svidelo se to nekom ili ne.